BUJRUM NA VELAGICE KOD AMIRA

POSLSAJTE DA JE DJETE PAMETNIJE OD ODRASLI.

Smjeh zast0 zakljucite sami

.

Sami procjenite staje ovo ko koga navlaci.

Nema sale.

Svim Muslimanima

Poslusajte ,

Dragi Babo kupimi ovo cipelu volicu te najvise na svjetu

Svim mojim posjetiocima, vjernicima islamske vjeroispovijesti, sretne i bericetne nastupajuce mubarek dane, da u zdravlju ispostimo i docekamo bajram, amin!

Dolazinam najdraži gost.

Mislim daje ovo njegova prva ploca.

Hodza zašto si zajaho magarca obratno? Ma nisam bolan samo magarac je stao obratno.

Sretan ti 1 rođendan Hamza

Ove godine u džematu Biljani na području opštine Ključ će biti otvorenje Biljanske džamije dana 10. 07. 2011.Ovu obavijest upućujemo svima kako bi mogli na vrijeme svoje godišnje odmore uskladiti sa ovim datumom i sa svojim prisustvom uveličati ovu našu zajedničku svečanost. Zahvaljujemo se svima na vašoj pažnji i vašem dolasku. BUJRUM DOĐITE.

VAKIFI DŽAMIJE Na području medžlisa IZ-e Ključ u džematu Biljani se vodi akcija trajnog vakufa pod nazivom ''VAKIFI DŽAMIJE''. Svi oni koji ukupno 2000 (dvije hiljade) km dadnu kao dobrovoljni prilog za džamiju će se upisati na ploču koja će biti postavljena na džamiji kao trajni vakif te će dobiti i vakufnamu. Ako je neko do sada dao određenu količinu novca , može da ostalo donamiri do navedene cifre, kako bi mogao postati trajni vakif džamije. Allah dž.š. u Kur'anu kaže:''Allahove džamije prave (održavaju) oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikog osim Allaha ne boje; oni su nadati se je na pravom putu.'' Et-Tevba, 18 ajet. ''Oni koji imanja svoje troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.'' El-Bekare, 261. ajet. Muhammed a.s. je rekao:''Ko sagradi džamiju u veličini gnijezda čaplje, želeći time postići Allahovo zadovoljstvo, Allah će mu dati sagraditi dvorac u Džennetu.'' ''Kada vidite nekoga da redovno ide u džamiju brinući se o njoj, znajte da je vjernik.'' ''Kad Uzvišeni Allah pošalje neku nesreću ili kaznu na Zemlju, On poštedi one koji džamije popravljaju (održavaju) i posjećuju.'' ''Kada čovjek umre, prestaju sva njegova djela, osim u tri slučaja: ako ostavo trajnu sadaku, ako ostavi znanje kojim se drugi koriste i ako ostavi dobro dijete koje će za njega dovu činiti.'' Ova akcija trajnog vakufa pod nazivom ''VAKIFI DŽAMIJE'' će trajati do 10. 07 2011. god. kada ja zakazano otvorenje džamije. Dobrovoljne priloge od ove akcije će primati džematski blagajnik Hodžić Raif. Dan vakifa Biljanske džamije će biti 09. 07. svake godine. Na taj dan će biti organiziran prigodan program za vakife džamije u Biljanima. Navedene kur'anske riječi i poslanikovi savjeti, neka nas podstaknu da i mi postanemo trajni vakif džamije u Biljanima zbog nagrada koje očekuju vakife na obadva svijeta. Upućujemo dovu Allahu dž.š. da svakom onom koji postane vakif džamije u Biljanima; dadne dug život, dobro zdravlje, obilnu nafaku, sreću na obadva svijeta i vječni boravak u džennetu Firdevsu. AMIN !

NASRUDIN-HODŽA I FRANCUZ Dosao nekakav Francuz u Stambol i prijavio se u carski dvor. Car ga primi lijepo, a Francuz mu kaze da bi se poturcio ako mu ko mogne pogoditi misao. Trazio car gore, dolje, ne moze nikoga naci ko bi mogao sa tako ucenijem covjekom govoriti, a jos manje ko ce mu misli pogoditi. U tome trazenju kaze mu neko za Nasrudin hodzu, veli: ako mu on ne pogodi sta misli, drugi niko ne more. Brze car posalje sluge po Nasrudina. Trazili su ga dugo, nidje ga stici. A Nasrudin svaki bi dan uzjaho magarca pa isao nekud po Stambolu, kud on hoce, a taj dan pustio Nasrudin magarcu na volju, da ga nosi kud magarac hoce. Jedva u neka doba nadju ga carske sluge i kazu mu da ga car odmah zove sebi. Nasrudin okrene magarca, pa upravi carskome saraju. Gladan je ko vuk, jer vazdan nista nije jeo, ko kad je iso za magarecom pameti, pa ga eto snadje jos veci belaj, jer zna da nije dobra cim ga car zove preda se. Ele, kako mu nedrago, Nasrudin sjase s magarca, priveze ga za avlinska vrata, pa pred cara. Kaze mu car sta je i kako je i zasto ga je zvao. Nasrudinu ne bi drago, jer ko ce pogoditi tudje misli? Pravdase se da ne zna francuski, no carski ljudi navale na nj, makar isaretom da govori s Francuzom, i tako ga skolesaju. Udje Nasrudin u jednu odaju i sjedne na minderluk. Dok eto Ti Francuza i sjede prema njemu. Nikoga vise nema u sobi, pa ih ne pometa u razgovoru. Francuz pogleda u Nasrudina pa zaokruzi rukom ispred sebe poput kruga, a Nasrudin opet rukom kao da presijeca krug na pola. Opet Francuz rukom ispred onoga kruga, uzdignutim prstom gore, mice rukom nekoliko puta,a Nasrudin opet rukom ozgor kao da sta prosipa po onom krugu. Cudi se Francuz, pa poteze jaje iz dzepa, a Nasrudin komadic sira, pa prema njemu. Skoci Francuz pa upravo caru. - Pogodi – veli – sve sto god sam mislio, i sad turci me kako god hoces! - Kako to bi? – upita car. - Eto kako: ja zaokruzim ispred sebe, ko velim: zemlja je okrugla. A on raspolovi, biva: polovina je voda. Ja opet ozdo rukom pokazem kako iz zemlje raste svakojako bilje, a on opet rukom ozgog, pokazuje kako kisa pada i da bez kise ne moze rasti. Ja potegnem iz dzepa jaje misleci: evo ovaka je zemlja, a on komad sira, biva taka je kad snijeg pada. Izidje Francuz, i car zovne Nasrudina, pa ga pohvali i upita ga kako pogodi Francuzu misli. - Hm, vrlo lasno – veli Nasrudin. – On zaokruzi ispred sebe ko veli: imam dobru pogacu, a ja kako sam gladan, jedva docekam i prepolovim ispred sebe, misleci: pola meni, pola tebi. On opet ucini rukom ozdo, ko kad kvrca pilav, i veli: imam dobar pilav, a ja pokazem rukom ozgo, veleci: zamasti, dobro zamasti! On pruzi jaje, ko veli: evo, pa cemo i cimbur ispeci, a ja pokazem komad sira, - evo, velim, pa cemo naciniti i omak. Nasmija se car Nasrudinovoj mudrosti, lijepo ga obdari i otpusti. I otada osta rijec: razumjeli se ko Francuz i Nasrudin.

Neki čovjek šetaše kraj vode, a uto dotrča nekakav budalašina, te se onako u haljinama baci u vodu i poče tonuti. kad ovaj vidje, da se hoće utopiti, skoči i izvadi ga. mahniti se opet baci u vodu, a ovaj ga opet izvadi, te pošto to i treći put učini, onda mahniti ode i objesi se o jednom drvetu. Kad ljudi, koji tuda naiđoše, zapitaše ovog, zašto je pustio čovjeka, da se objesi, on odgovori: - Maloprije je skakao u vodu, a sad se objesio, da mu se haljine ocijede.

Hodzine caksire Jednoga dana Timur-Lenk objavi da hoce da upozna najhrabrijeg covjeka u mjestu. Niko se ne usudi da se javi zato sto niko nije znao sta se iza toga krije. Najzad ljudi zamolise Nasrudina da se on javi. Rekose: -Ti znas najbolje njegove cudi,pa ces najbolje uraditi sto bude trebalo! Hodza se zaista javi.Timur -Lenk je htjeo da iskusa hrabrost najhrabrijeg mjestanina pa zapovijedi da se skupi svijet na jednoj poljani.Dodje i Timur-Lenk sa svojom pratnjom.Potom dovedu Hodzu na sred poljane da sluzi kao cilj na kome ce jedan strijelac da pokazuje svoju vjestinu.Strijelac nanisani i odape,a stijela prodje izmedju Hodzinih raskrecenih nogu.Zatim Hodzi rekose da raskrili ruke.Ovaj put strijela prodje tacno ispod pazuha,tako da probi rukav Hodzina ogrtaca.Iako se Hodza veoma uplasio,on nije dao da se to vidi na njemu.Najzad,za trecu probu trebalo je da se Hodzi strijelom pogodi kapa na glavi.Hodza premre od straha.Strijela probi vrh Hodzine kape i proletje kroz nju. Timur-Lenk veoma pohvali Hodzinu hrabrost,pa ga bogato darova novcem i jos zapovijedi da mu se mjesto probijenog ogrtaca i kape dade nova kapa i ogrtac.Nasrudin se lijepo zahvali na daru i dodade: -Molim te,gospodaru,naredi da mi se dadu i caksire,pa da bude potpuno odijelo! Na to Timur-Lenk rece: -S nase strane nije tvojim caksirama nanesena nikakva steta! -Dobri gospodaru-rece Hodza -s vase strane,doduse,nije nanesena nikakva steta mojim caksirama,ali im je zato nanesena s moje strane: sad se one moraju najprije dobro oprati.

Nasrudin i pas Jednom Nasrudin hodja usao nekuda kroz selo, pa na njega naleti pas njegova komsije. Hodza, da se obrani, potegne sjekiru, udari psa u glavu, a pas otegne repinu. Komsije ode kadiji, pa mu se potuzi. Odmah dovedu Nasrudina, te mu rece kadija: - Sto nisi drzalicom udario psa, vec sjekirom? Na sto ce mu Nasrudin: - Da je htio pas mene repom ujesti, i ja bih njega udario drzalicom.

Nasrudin-hodza se bojao svoje zene,a taj strah nije toliko ni krio od svijeta,ali je opet zelio znati dali se kao on i drugi ljudi boje svojih zena. Jednom,kad je u Aksehiru u dzamiji drzao vaz,zapita prisutne da li se boje svojih zena. -Ko se boji,neka na noge ustane!-povice Hodza. Svi ustadose osim jednoga. Nasrudin-hodzi odlahnu na srcu kad vidje da nije usamljen,ali kad vidje jednoga da sjedi, bi mu drago da ima barem neko ko se ne boji zene. -Evo,ljudi,pogledajte junaka!Evo covjeka koji se ne boji svoje zene! -Ama jok,efendija!Cim ti spomenu zenu,meni se obje noge podsjekose, pa nemam snage da na njih ustanem-doceka onaj.

SKRACIVANJE RAMAZANA Uvijek je bilo ljudi kojima se cinilo da je mjesec ramazan previse dug da bi ga covjek mogao ispostiti. Bilo je takvih ljudi i u Nasrudin-hodzino vrijeme. Jednog dana, pred ramazan, besposleni ljudi su govorili pred Nasrudinom o skracivanju ramazana. Nasrudin-hodza se nije htio mijesati u njihov razgovor. Na koncu ga upitase kako bi se najlakse ramazan skratio. Nasrudin-hodza im odgovori: - Ko se zaduzi pred ramazan, a ugovori da ce dug na bajram platiti, tome ce ramazan brzo proci.

Nasrudin hodža uči dovu Poš’o Nasrudin hodža u neko selo da obiđe ahbaba, pa kad je stig’o pod nekak’o brdo, a bio se umorio, reče: - E, daj mi Bože kako konjče da me iznese! Ma nije to ni izgovorio do kraja, kad eto ti tatara na konju, uz kojeg je kaskalo ždrijebe. Kako pristiže Nasrudina, tatar poteže bič pa veli: - Deder efendija podigni ovo ždrijebe pa ga iznesi na brdo! Vidje Nasrudin da nejma šale, šta će jedan i čemeran, poturi leđa pod ždrijebe te ga, nogu za nogom, jedva iznese na brdo. Na brdu tatar oplete konja bičem i odjaha, i ždrijebe za njim. Nasrudin, umoran, sjede da odahne pa sam sa sobom zbori: - Ja Rabbi! Il' ti nijesi dobro razumio il' ja nijesam dobro rek’o. Ja sam reko da on mene iznese, a ne ja njega! Zamalo stiže hodža u selo, nadđe ahbaba a on reče: - U pravi vakat efendija. Snaha mi evo cijelu noć rađa a nikako da se sa dijetetom rastavi. Tako ti Boga uči kakvu dovu da joj olakša. - Hoću, - veli hodža - ama su u mene naopake dove, da vam ne bude neobično!? - Uči hodža kakve znaš, samo nek se huda kutariše! - zavapi domaćin. Nasrudin diže ruke i iz sveg glasa povika: - Ja Rabbi! Dabogda ova žena nikad ne rodila! Nikad! Nikad! I dok su prisutni u čudu slušali ovu naopaku dovu, dijete proplaka. U radosti svi smetnuše hodžinu dovu samo je domaćin potiho upit’o: - Ko te poštovani efendija poduči da učiš ove naopake dove? - Ždrijebe! - odhukujući reče hodža.

SEJTAN-FATA Bio jedan hadzija i imo tri sceri. Kad je poso na Cabu, kaze kcerima: - Nidje nemojte izlazit! Evo sam vam namirio kucu za godinu dana. I nemojte se da vam nikad udune vatra na ognjistu! Kad jedan danudunula im se vatra. Sta ce sad? Otac reko da se ne smije izac. E sta ce, kako ce. Nemaju sibice, nemaju da odloze vatre. A najmladja sestra bila vrlo ziva, zvali je sejtan-Fatom, toliko je bila ziva! Kad ona uvecer pogleda, na brdu gori vatra. - Ma idem ja – kaze – nama donit vatre! Te ona ti se na brdo popne, kad tamo ima sta vidit: sjedi hajduk, pece ovna. Kod njega pecena pogaca. Ona se primakne. _ Sta to radis – kaze – covo? - Ma evo – kaze – pecem za druzinu veceru. - Adje ti je druzina? - Otisla je u placku. Tu stajale tri velike kace. Kaze: - Sta ti je ono u onoj kaci? Kaze: - Med. - Bi li mi malo dao onog meda? - Bio, sto ne bih! - A kako se penjes? - Penjem se uz merdevine. On prisloni merdevine, pocne se peti gori. Kad je on bio blizu vrha, ona ga jami za noge i uvali ga u med. Pane mu glava u med i on se udusi. A ona ti onu zaoblicu pod ruku, i pogacu i glavnju vatre, pa kuci. Kaze: Evo vam vecere. I tako one naloze vatru, jedu dan, dva. Kad nestane im onog mesa, sejtan-Fata kaze: - Idem ja opet, bogami, na 'no brdo, donit nam stogod. Pogleda, kad na brdu gori vatra. Ode tamo, kad ima sta vidit: drugi hajduk sjedi, pece zaoblicu, kod njega pecena pogaca. Ona se njemu primakne: - Sta radis, covo? Kaze: - Evo pecem za druzinu veceru. - A dje ti je druzina? - Otisli su u pljacku. Mi smo hajduci. - Pa kad ce ti doci? - Bogami, ne znam. Doci ce dok ja ovo ispecem. - A sta ti je ono u onoj kaci? Kaze: - Vino. Pa kako se penes kad je onolika kaca? - Uz merdevine. - Bi li mi dao da se i ja malo napijem? - Bi, sto ne bih. On se popene tamam do vrha, a ona njega za noge i uvali ga. Kad hajduci dodju, nit ima janjeta pecena, ni pogace. Dje je onaj, dje je? Popeni se na basamake, kad ga ugledaju u bacvi. - Vidi ga, majku mu! Sigurno bio zedan, pa poso da se napije pa se udusio. Opet ona to donese kuci. Jedno vrijeme, kad ona rekne sestrama: - Idem ja opet na brdo donit nam stogod. Kad se popne gore, kad ima sta vidit. Opet hajduk pece zaoblicu, a kraj njega pecena pogaca. Pita ga: - Sta to ti radis tu? - Evo – kaze – pecem veceru za druzinu. - A dje ti je druzina? - Otisla u pljacku. Mi smo hajduci. Kad ona pogleda u tavan, kad visi od konopca omca. - A sta ti je ono? - Ono kad ufatimo kakva bogata covjeka, opljackamo ga pa ga nonde objesimo. Ona se kao zacudi i zabezekne: - Pa kako se to radi? - Fino. Nataknemo mu omcu na vrat, izmaknemo mu stolicu ispod nogu i on se objesi. - Ma kako se to radi? Deder mi pokazi! A on budalas omcu na vrat, a ona gurni stolicu, on se objesi, ona pokupi meso i pogacu i donesi kuci. Kad dodje hajduci kazu: - A,a, ovo je nas neko pronasao. Vidis, trojica nam brace poginuse. Nema fajde, - kazu. – Ovdje ne meremo zivit. Hajmo mi - kaze – u grad. Ima hadzija. Otiso je na Cabu. Imaju mu tri bogate kceri. Dok mi nji opljackamo, moremo zimu prezimit. - Kako ces unic – kaze – musko? - Fino. Imamo feredze. Jedan kaze: - Ja cu obuc feredzu pa cu ja na vrataprvi. I kuca na vrata, a sejtan-Fata dodje: - Ko to kuca? Hajduk promijeni glas kao zensko pa ce: - Evo ja, teta. Mogu li prinocit? - Hajde, teto, bujrum. Kako ne mores?! Otvori joj vrata: - U, sto si to, teto, taka? Kakva si: brkata, bradata, kosata. Hodi brzo vamo da te obrijemo, da te iscesljamo, umijemo, nokte obrezemo. Kad sejtan-Fata to sve uradi rekne hajduku: - Hajde sad da te i okupamo? Kad ga pocnu kupati: - Sta ti ovo visi, teto? - Divja bradavica. Ona za noz pa otfikari, a hajduk se mrtav prevali. Te tako sve jednog po jednog dok ih sve unisti i oslobodi taj grad i okolicu od hajducije.